Krapanj Island

ciju miju stiran ti ga do usiju says:

***Nase duse***

Sve sta nisam mogao u snu naslutiti ni u javi vidjeti kazala mi je nesanica svojim I mracnim govorom.Gologlav I pognut, pod olujnim I mracnim nebom,trcim kroz siprazje,protiv vjetra…Mokar sam do koze I zapuhan. Kao pcele oko mene se roje, ko sva svjetska zla, krupna zrna krupe-tuce, bez broja, bez reda; udaraju me po cijelom tijelu,tucu do krvi,do nesvjesti,oborit ce me, mozda vec pri sljedecem koraku…Al’sad trcim…Sudariti samnom ces se morati,a ja do tebe izdrzati,jer tako ces me ipak bolje jednog dana, kada dode vrime prepoznati…Prepoznati me zbog svoje prevelike zelje, zajednickih snova I maste koju smo stvorili o nama i onome sta bismo zeljeli.Mi smo mali mravi u usporedbi sa kosmosom koji nas okruzuje I utice na nas na samo sebi prepoznatljiv nacin! Mi smo jedan premaleni dio u tome savrsenstvu bez mane.(Maleni dio koji to velikom energijom I nemarom lagano, ali sigurno unistava.)Zato I imamo masu pitanja na koje je tesko naci prave odgovore…Pa ovako: Vidim da se u nekim pogledima I uzicima slazemo, a opet u nekima ne. Tvoji problemi sa nadredenima su istovjetni mojim I tu smo 100% isti, pa tako I upadamo u konfrontaciju…I lako budemo pogresno shvaceni,. Jer mi se samo skrivamo, da nas ne provale koliko smo iznutra ranjivi,meki I sentimentalni.Ribu, zelenjavu svu volim do besvjesti I nebi zamjenija sa svom ostalim hranom na svijetu….uz svo voce koje volim takoder, pa tako I Breskvu! Grozde koje upravo zobljem, sa onog tvojeg grozda ostranjujem zrno koje tebi stavljam medu sjekutice I onda ga svjeze obrijana lica skrijem svojim njeznim poljubcem koji ga pretvori u slatku tekucinu! Nektar koji se razlio, a mi ga halapljivo sisemo kao da nam zivot ovisi o njemu….boreci se istovremeno da ugodimo I dokazemo jedno drugom koliko smo zeljeli takav moment u kojem napokon mozemo uzivati u nama samima, zaneseni u zeljama koje su sa nama vladale, dok se napokon, eto nismo sreli.Ne pusim. Volim popiti Pivo ili Vino, ponekada malo previse, to bi mogao protumaciti samo zato jer ovdje gdje radim, sav alcohol je jednom rijecju strogo ZABRANJEN.Opis sam ti poslao upravo stoga da dobijes predozbu I da se ne iznenadis mojim jednostavnim izgledom, pa mozda I razocaras na prvi pogled, toliko da se ogledas I pomalo naviknes I na moj fizicki izgled…onaj koji bi sad odmah pozelio da legne po tebi blago oslonjen jer se pridrzavam na vlastitim rukama u zelji da me osjetis kao lagani povjetarac,(Inace mojih 145 kg. …)dok ti moj topnik cvrsto rjesen trazi medunozje u kojemu si me sa odusevljenjem prihvatila siron otvorenih ociju od ugodnog iznenadena da sam na tebi, a ni jednom nisi osjetila da se nes izvuci ziva… pomislila kako bi te mogao ubiti svojom tezinom. Ostaces ziva! Sta vise, super ziva I uporno se opirati uzvracati mojoj navali na tvoju zenstvenost. Iz utrobe prepune miline javit ce se osjecajaji koji ce se siriti po cilome tvojem tijelu, jer cu te uzimati I davati se, tako, kako vjerujem nisi imala prilike da ti se omaste osjecaji I tijelo u zadnjim vremenima, koji ti prolaze samo u zeljama zatvorenog uma, od kojeg sam pronasao kljuc! Ljubomorno cu ga sacuvati dok ne dode ovaj gore navedeni moment nasih teznji! Ne volis me jos! Znam, zato sto me nisi osjetila u pravom smislu.Nisi me opipala. Nisi me drzala rucicom za moj ud, umijesto cvijeca koji si se spremala ubrati(ili si ga samo mazila) iz svojega vrta.Ta tvoja ruka ce biti veoma vazna u nasim susretima. Ona ce odigrati vrlo veliku znacajku, ona ce javiti snovima i masti da je to to, ono za cime su sanjali i mastali tilo i dusa, sve od onoga trenutka kada si prvi put otvorila moju carobnu butigu, pa do dana danasnjeg, u kojem te to drzi i raste zelja kao sta ce rasti moje muskost u tvojoj ruci! Mila moja to je ono sto ja zelim da se dogodi. A poslje ti sama vidi zasto mi nisi mogla napisati da me volis i ne samo to; vec da zivis samo za to da me volis i za to sta si me dobila, napokon opipala, osjetila u sebi kao sto to treba po prirodi I Bogu biti.Ovo nije pusta tlapnja ovo je ono sta ti obecavam i cvrsto vjerujem da se neces znati izmigoljiti iz zagrljaja u koji sam te primio sa velikim odusevljenjem prihvatio! A zasto je to tako? Pitaj za sada u svojemu nestrpljenju onaj gore navedeni KOSMOS…zvijezde i sav splet u koji smo se zapleli kao u paukovu mrezu, i jedan, i drugi ocekujemo odgovor koji ce nam donijeti onaj centralni gospodar mreze, jer se pokrenuo onoga dana kada smo se rodili i prilazi nam nekako sigurno i samouvjereno, kao da zna kako nema puta koji ce nas izbaviti od Njegova tamnog zagrljaja…Spiderman nisam, al pauci ce nam isisati tila…”Starimo i treba mudro,da uzmemo sve sta nam zivot pruza, dok god ne postanemo uvela Ruza.”U meni kolaju sokovi zivota! Iste sam probudio u tebi! Zelim ti se podariti, da se osjetis pozeljnom zenom, sta i jesi, samo si malo uspavana, jer ne spavas onda kada bi trebala spat…(A znas i zasto)Ugasiiii meeee… Volim cipele! Prijatelji kazu da nijedna zena nema cipela koliko ih ja imam. Ja im odgovaram. Imala je Zaklina Kenedi – Onasis.(450 pari –vidim sad i ti)Volim gledati tugaljive filmove…Romanse, Drame, Povjesne, Dokumentarce, a u zadnjih 15 godina Dnevnik,(prije sam ga mrzio) i posebno one o istrazivanju prirodnog i zivotinjskog svijeta…volim. Uzivam u tome i mogu ih gledati isto toliko koliko i jeb.!!! ( I’beg you pardon.) -Voditi ljubav!Jedan film koji sam davno, jos kao djecarac gledao. Ostao mi je u sjecanju kao najbolji, i jos jedan koji san gledao prije par godina, takoder vrlo dobar…Oba bih uvjek ponovo mogao gledati… Orkanski visovi i Legenda o jeseni sa Brad Pitom.Pronadi Legendu o jeseni i pogledaj, ako nisi vec!? Grof od Monte Kristo mi se dopada takoder…Ima stara i nova verzija…obe su dobre. Budi i ti ta koja ces otici sa ovoga svjeta radosna sa saznanjem da si bila Bozanstvo Ljubavi i srece ovozemaljskog blazenstava, osjecaj ispunjenog srca koje je znalo kucati I radovati se svakome susretu a ne samo suhoparno traciti dane u svakodnevnoj tami iz koje te tuce jedina svijetlost ekrana laptopa -trcat na net. Ni meni koji ne mirujem danju i ne spavam nocu nije sakrivena potpuna ljudska sreca. Nemam je i ne vidim, al je naslucujem jasno i znadem pouzdano kako postoji. Jos nikada nisam uspio da uhvatim i dostignem radost,jer sam cijelog zivota za njome posrtao. Pa i zbog toga sam vise nego sta jesam, nesto bolje,ljepse,vrjednije nego ova zgrcena gomila misica u nemirnoj kozi koja ne moze spavati. Zbog toga cu, cini mi se, zivjeti duze nego ovo tijelo koje sa svakim dahom, pokretom i pogledom nestaje, pa istovremeno postaje gore ,slabije i ruznije.Bit cu posvuda gdje ce se pjevati,zivjeti cu u svakoj melodiji, beskrajnim putevima, izmjesati se medu drugim ljudskim dusama…

…More je neverno tlo,a brod na moru, privremena u nevolji kuca, veoma nesigurna zastita.
Et tamen vitae haec tenpus annumeratur. C. Plinius Sec. (Pa ipak to se vrijeme racuna u zivot)

http://www._zaton_.bloger.hr