Na otoku lijepom Krapnju dolazim posjetiti mog vrhunskog ucitelja za lov na hobotnice. Odat mu poštovanje u miru krapanjskome moj je plan ali i razmotriti nove tehnike u pogledu hvatanja istih. Krapanj se evo ponovo kupa u zlatu sunca i ocekuje jedan drugaciji dan. To su bodulska pripetavanja, veli mi moj ucitelj, jedinstvena manifestacija otockog duha i tijela. Hm…
U ovoj Olimpijskoj godini kada smo zaista svi mi oni kojima je imalo stalo do sporta i humanosti tražili nekakva opravdanja da bi sjeli i buljili u tv, ovi se otocani trude da dimenziju igara, a to je pravi adrenalin koji kola tijelom, dovedu u stvarnost. Onako kako to oni žele. Ma bravo.
Bodulska pripetavanja su udruga. Gospodin Emil Guberina mi prica o incijativi koja je potekla prije dvije godine kada su odlucili da antagonizam izme?u otoka i ljudi i nije baš neki trend koji obecava. Odlucili su da su razonoda i druženje uvelike bolji nacini života nego revanje jedni na druge. Ma bravo.
Krapanj, Prvi? Luka i Šepurine, Kaprije, Žirje, Zlarin i Jadrija (koja, kako mi gospodin Emil govori, bijaše otok ali je sad nasipan pa ce oni prokopat kanal i tako…u svakom slucaju povijesno Jadrija je otok i to je to). Ti svi otoci sa nasipima ili bez njih posjecuju jedni druge tokom ljeta i u jedinstvenoj atmosferi natjecu se u štafetnom plivanju, malom nogometu, bocama, kartaškim igrama tih otoka (briškula i trešeta) za žene i muškarce, igra se i vaterpolo i na kraju se poteže konop. Oni to veselo naslovljuju sedam sportova za sedam otoka racunajuci kartanje za žene i muškarce razlicitim sportom. Hm…
Uz pratnju mog ucitelja, koji mi objašnjava dinamiku natjecanja i pri tome ne skriva oduševljenje da se ovako nešto dogaca na otoku na kojem živi i obližnjim otocima koji su mu takocer vrlo dragi, prolazim Krapnjom, otokom malešnim i osluškujem price i pozdrave.
Kao da nas je jedna velika obitelj došla posjetiti ovako razdragana na velikome brodu. Mašemo im radosno i želimo im dobrodošlicu premda ne poznajemo nikoga ali svi oni vec poznaju Krapanj. Na prethodnim pripetavanjima imali su prilike upoznati male ulicice kojima ce se ovi natjecatelji i navijaci brzo razmiliti i zauzeti pozicije jer u jednom danu treba se puno toga zaigrati, otplivati, potegnuti, izbiti, nabiti, razbiti, popiti, pjevati….
Tu su i ove nasmijane žene u narodnim nošnjama. Lijepim rijecima odgovaraju mojoj znatiželji o porijeklu njihovih starinskih modnih detalja i veselo se okupljaju jedna oko druge kao da ce ovog trenutka zaplesati.
Ali taj ples odgodit ce za naku drugu priliku jer su u tom previranju jedna oko druge našle moga ucitelja koji im se zasigurno jako svidio. Ne micu se od njega.Ne preostaje drugo nego da ih ostavim da ga pricuvaju na neko vrijeme a ja cu se zaletiti do sportskih igrališta da vidim kako to sve izgleda.
…sjede
… neki stoje
…a neki su vec poceli slaviti.
Turnir u malom nogometu je odlicno organiziran. Divim se ovim ljudima kako mogu uopce vidjeti loptu po ovom jakom suncu. Kvaliteta nogometa nije nezamjetna i bilo bi zaista dobro kada bi im se ovi turniri mogli organizirati i u jesen i proljece jer po zimi bura bi ih zalijepila sve za ovu žicu. Ukljucujuci i loptu.
Pogled na more i na simbol komunikacije koji je stoljecima spajao i razdvajao ljude Mediterana više nego ijedan predmet. Balote. ¨Balote su demokracija prava i cista¨, rekao mi je jednom jedan balotar. I zaista kad malo bolje pogledate igraju ih i profešuri i težaci, bankari i ribari, škverani i politicari. Zato balote žive toliko dugo mecu njima. Iste su za sve. Ili ih možda sam oblik dovodi do nekakve ekstaze. Ti muškarci su nekada duboko misteriozni. Hm…
Precizni mjerac vremena bodulskih pripetavanja pokazuje mi da moram požuriti ako želim naci barem jednu ženu natjecatelja. Ne mogu jednostavno vjerovati da su naše otocanke u ovoj olimpijskoj godini odustale od natjecateljskog duha. Uvijek sam se divila njihovoj upornosti i snazi. Žene koje su nekada godinama ostajale same sa djecom na komadiccima kopna uronjenim u mo?no more koje jest plavo i lijepo za vidjet ali odvaja, udaljuje, komplicira život nekada. Otocanke su me uvijek intrigirale svojom sudbinom. Moram ih naci.
Evooooo ih i to u stilu Vegas. Ajme koja je ovo slika. Ovome se nisam nadala. Vegas u stilu bodulki u najboljem izdanju. Modni detalji koji teroriziraju protivnika. Ovo nije dolce ovo je ikebana. To se traži. Tišina u igri bez mota i strišo lišo kerefeka. Moc otocanke koja broji i konta kako ce spojit kraj s krajem. Mora pobjedit sve pa i samo more. Dajte im balote!!!
Pod dojmom sam ove tišine. Nitko se vec desetak minuta nije osvrnuo, kihnuo (a i zašto bi po ovoj vru?ini), svima su oboreni pogledi, svi misle li misle, ovdje kao da je došlo do pripetavanja u meditiranju a ne kartanju. Nitko nije pisnuo. Sa takvom elegancijom gospoca vuce kartu i baca je na stol i …..
…nakon dugog ?ekanja napokon nešto što ih cini humanim, natjecateljka je zijevnula. Okružena ¨kibicerima¨ koji ne igraju balote (ili su ih vec odigrali) cestitam od srca organizatorima bodulskih pripetavanja. Dakle ja prvi put u životu svome (a nisam baš od jucer) vidim ovakav prizor. Ovo je super. Vegas i emancipacija. Na Krapnju. Ma bravo…
Pa se mislim… ma možda su im ovo treneri, fizioterapeuti, psiholozi, pomocni treneri i savjetnici za jelo i pice, brojke i slova, kupe i špade. Oni ih cak i svojim odjevnim predmetima podsjecaju što su ovdje došle raditi. Hm…
Vesela da sam napokon naišla na bica istoga spola tražim mog u?itelja da ga obavijestim o svojim dojmovima da eto i na otocima ima pravde za sve u kartanju. Zaustavlja me pogled na ovaj natpis. Ovo za mene znaci jednu veliku i jaku istinu. U svakoj buri, u svakoj suzi, u rastanku i ostanku cini se da nema kraja. Ljeti suša, zimi tuga, samoca, samoustrajnost, topla rijec, gorka rijec, zlo i dobro, sve u jednom. Težak je život na otoku a mostove prijateljstva možemo izgraditi na ovakav na?in. Zato bravo svima ovima koji su sudjelovali u realizaciji ovog projekta. Lijepo je vidjeti da se globalizira i po šibenskom arhipelagu. Ja vam cestitam od srca ali jedno vas molim…
Dajte im balote!O?evi, djedovi, ujci, stricevi, braco, muževi, prijatelji i ljubavnici naucite ove lijepe djevojke igrati vašu igru jer gledati samo, znate i sami, dosadi. A kruha i igara vrijedi valjda za sve.Eto…
Živili!
